aktivistički spomenar

HR EN

Rasprava o potrazi za građankom 1980-ih i 1990-ih

Feminizam kao okosnica mirovnog aktivizma

Rasprava „U potrazi za građankom/građaninom u predraću, ratu i poraću 1980-ih i 1990-ih“ posvećena je feminističkim inicijativama i aktivizmu za ženska ljudska prava pred raspad Jugoslavije i tijekom devedesetih koje su suštinski odredile načela i načine mirovnog aktivizma širom regije. Pogledajte video snimku rasprave:

Raspravu je moderirao Eugen Jakovčić iz Documente, u 90-ima aktivist i novinar splitske Cenzure, jednog od tada rijetkih nezavisnih medija. Vesna Kesić, aktivistkinja i publicistkinja iz Zagreba podsjetila je da su ženske inicijative, nastale još u vremenu Jugoslavije, obuhvatile razmeđu između socijalizma i obećanja liberalne demokracije: „One su na važne načine donijele ljudska prava u javni prostor te su zadržale univerzalni, transnacionalni karakter i onda kada se sve bilo počelo urušavati u etnonacionalizam.“

Upravo je otpor etnonacionalizmu bio okosnica feminističkog mirovnog aktivizma za Lepu Mlađenović, feministkinju iz Beograda, aktivistkinju Žena u crnom i Autonomnog ženskog centra: „Devedesetih je ključna poruka ljudskopravaških aktivista i aktivistkinja u Srbiji bila jedna: nužnost – i teorijska i aktivistička – otpora agresivnom nacionalizmu Miloševićevog režima, od njegovog uspona do pada. Mnogima je do dugo u to razdoblje bilo posve nezamislivo da Srpkinje ističu poruku ‘Albanke su naše sestre'.“

Otpor žena ratu bio je avangarda i u Crnoj Gori, prema sjećanjima Ervine Dabižinović, feministkinje i mirovne aktivistkinje ANIME iz Kotora: “Kada su ratni zločini počinjeni od crnogorske strane dovedeni pred sudove, a optužnice oborene, pokazalo se koliko je debeo zid šutnje koji ih okružuje. Žene su zaista bile prve koje su ga načinjale, zbog čega je bilo tako lako dobiti etiketu izdajnice i špijunke.“

Nada Golubović iz Udruženih žena Banja Luke podijelila je svoju ratnu aktivističku priču prožetu solidarnošću, od sklanjanja proganjanih do falsificiranja osobnih dokumenata: „Naš antiratni aktivizam bio je u malim stvarima – u povezivanju i pomaganju ljudima pogođenima humanitarnim krizama, neovisno o nacionalnosti, neovisno o političkoj pripadnosti. Posebno je to bilo zanimljivo iz perspektive Banja Luke kao grada koji je živio na teškim podjelama, praktički na margini prostora ljudskopravaškog aktivizma. Dan-danas je nacionalizam pokretač BiH politike, a prostor za ideju građanina/građanke je uzak.“

Veronika Rešković, novinarka i aktivistkinja za zaštitu ljudskih prava te jedna od pokretačica GONG-a, zaslužna i za njegovo ime, osvrnula se na svoju aktivistički poriv: „Moj aktivizam, od antiratnog i ljudskopravaškog angažmana ranih 90-ih do GONG-a, bio je 'iz želuca' – bez posebne teorijske potkovanosti, ali sa žarom da uvijek budemo tamo gdje su ljudska prava bila ugrožena, bilo u ratu bilo u poraću, bilo nasiljem bilo deložacijama. Antiratna kampanja bila je inkubator ljudi koji će presudno oblikovati mnoge kasnije inicijative.“

Rasprava o potrazi za građankom 1980-ih i 1990-ih; fotografija: Biljana Jordanovska
Rasprava o potrazi za građankom 1980-ih i 1990-ih; fotografija: Biljana Jordanovska
Rasprava o potrazi za građankom 1980-ih i 1990-ih; fotografija: Biljana Jordanovska
Rasprava o potrazi za građankom 1980-ih i 1990-ih; fotografija: Biljana Jordanovska
Rasprava o potrazi za građankom 1980-ih i 1990-ih; fotografija: Biljana Jordanovska
Rasprava o potrazi za građankom 1980-ih i 1990-ih; fotografija: Biljana Jordanovska
Rasprava o potrazi za građankom 1980-ih i 1990-ih; fotografija: Biljana Jordanovska
Rasprava o potrazi za građankom 1980-ih i 1990-ih; fotografija: Biljana Jordanovska