aktivistički spomenar

HR EN

Prva rasprava: regionalni vremeplov aktivističkih praksi

Na uvodnoj raspravi „U potrazi za građankom/građaninom: civilno društvo, nezavisna kultura i mediji kao prostor imaginiranja građanina kao političkog subjekta“ koju je moderirala Jelena Berković iz GONG-a, fokus je bio na funkciju aktivizma, nezavisne kulture i medija u razgradnji dominantnih režima straha, podjela i nasilja. Pogledajte video snimku rasprave:

Unatoč otporu i razvoju alternativa, represivni se režimi uspješno samoobnavljaju, kao što je istakao Toni Vidan iz Zelene akcije: „Zatekli smo se u nikad bržem svijetu, u kojem su nam pozitivni pomaci jedva vidljivi, a regresije u raznim područjima javnih politika ogromne.“

Borka Pavičević iz Centra za kulturnu dekontaminaciju upozorila je na moć propagande: „Tu smo pod nazivom ’mediji kao prostor imaginiranja građanina kao političkog subjekta’. Ali građani taj subjekt već jesu, dok su imaginiranja drugačija od toga postala alat propagande u rukama moćnika, političkih zvijezda.“ Danas, građani su danas ljudi koji se provlače između centara moći - od Vlade do Agrokora „Za mene će se to građanstvo održati ako malo krene levo, putem klasnog fenomena, a ne nacionalnog za što je jasno od 1990-ih jasno i to ne samo kod nas da će se nacionalni fenomen pretvoriti u klasni. Zato su danas ovi ljudi danas Vesna i Zoran i Pusić vesna nosili ovaj transparent Orbanu, jer je fašizam na pomolu i ovo ne podsjeća na +90-e u Evropi i nego podseća na ’30-e.“

Dejan Kršić, dizajner i aktivist, jedan od pokretača Arkzina osvrnuo se na urušavanje novinarstva: „S kontinuiranim krahom javnog financiranja, standardi novinarstva su pred našim očima padali. U antiratnoj kampanji devedesetih, borili smo se protiv novinarskog profesionalizma, da bismo se danas borili za povratak minimalnim profesionalnim standardima.“

Mijat Stanić iz Nezavisnog cestarskog sindikata podsjetio je na uvezanost rata i socijalne i ekonomske devastacije tijekom 90-ih čije su posljedice i danas žive: „Sindikalni aktivizam je samo naizgled zasebna niša, socijalno-ekonomska problematika i urušavanje sigurnosti išli su devedesetih pod ruku s neposrednom ratnom ugrozom po život."

Za Nidžaru Ahmetašević, novinarku iz Sarajeva, izbjeglištvo je formativno iskustvo za puno životnih odabira: „Ja sam ga prošla upravo u Hrvatskoj i Zagrebu, koji su devedesetih izgledali puno drugačije, isključivije nego danas. No, tolike godine kasnije, imamo granice na kojima se kontrole opet postrožuju i prakticira se isključivost jer - ironije li - iz Bosne navodno stiže teroristička prijetnja.“

Rasprava je završila razgovorom o solidarnosti koja je ključna promjene, što je zaključno istakla Nidžara: „Ja mislim da možemo početi danas i došla s da je ovo možda skup koji će se pretvoriti da možda u neki mali plenum gdje ćemo govoriti što možemo zajedno i uraditi sutra. Solidarišimo se ovog trenutka s ljudima u Makedoniji koji su već koliko dugo na ulici, solidarišimo se s ljudima u Beogradu i krenimo na ulice. Solidarišimo se jedni s drugima, izađimo na ulice i krenimo u promjene jer je to jedini način. Sve je u našim rukama.

Rasprava: regionalni vremeplov aktivističkih praksi; fotografija: Biljana Jordanovska
Rasprava: regionalni vremeplov aktivističkih praksi; fotografija: Biljana Jordanovska
Rasprava: regionalni vremeplov aktivističkih praksi; fotografija: Biljana Jordanovska
Rasprava: regionalni vremeplov aktivističkih praksi; fotografija: Biljana Jordanovska
Rasprava: regionalni vremeplov aktivističkih praksi; fotografija: Biljana Jordanovska
Rasprava: regionalni vremeplov aktivističkih praksi; fotografija: Biljana Jordanovska
Rasprava: regionalni vremeplov aktivističkih praksi; fotografija: Biljana Jordanovska
Rasprava: regionalni vremeplov aktivističkih praksi; fotografija: Biljana Jordanovska