aktivistički spomenar

HR EN

Ženska pobuna protiv rata, ženska podrška miru

Mirovno djelovanje 1990-ih snažno su obilježile žene koje su najčešće bile i pokretačice mirovnih inicijativa – od onih prosvjednih, preko pružanja direktne podrške ženama i djeci žrtvama, rata i direktne zaštite ljudskih prava građana na udaru nacionalističkog isključivanja, nezavisnih medijskih produkcija i obrazovnih programa nenasilne komunikacije i transformacije sukoba. Feministkinje sa aktivističkim iskustvom iz 1980-ih utkale se u prve mirovne i ljudskopravaške organizacije u Srbiji, Hrvatskoj, Sloveniji i B-H feministička načela solidarnosti, nehijerarhičnosti i feminističke kritike militarizma i nacionalizma kao manifestacija patrijarhalne opresije.

Najvidljivije javne pronositeljice otpora ratu i Miloševićevom režimu smrti bile su Žene u crnom u Srbiji koje su skrivale i podržavale prigovarače savjesti te tjednima i godinama hrabro stajale u tišini na javnim trgovima Beograda i Novog Sada u solidarnosti sa žrtvama ratova u Sarajevu, Prištini,Vukovaru, Srebrenici.

„Devedesetih je ključna poruka ljudsko-pravaških aktivista i aktivistkinja u Srbiji bila jedna: nužnost – i teorijska i aktivistička – otpora agresivnom nacionalizmu Miloševićevog režima, od njegovog uspona do pada. Mnogima je do dugo u to razdoblje bilo posve nezamislivo da Srpkinje ističu poruku ‘Albanke su naše sestre’.“ To su riječi Lepe Mlađenović feminističke aktivistkinje Žena u Crnom na panel raspravi o aktivizmu u ratnim 1990-im u sklopu konferencije „U potrazi za građankom“ gdje je upravo feministički antiratni angažman bio i glavna tema. Više o feminističkoj solidarnosti, saznajte iz teksta Lepe Mlađenović za portal Mreže mira, platforme mirovnih organizacija u B-H.

Staša Zajović u intervjuu „Emocionalna kuga fašizma“ za crnogorski Monitor iz srpnja 2012. pojašnjava izloženost mirovnih aktivistkinja odbacivanju i mržnji unutar vlastite zajednice, čije norme isključivanja i opresije one destabiliziraju:„To pokazuje jednu ogromnu snagu, ali i to da su one bile mete napada i raznih formi represije, demonizacije, stigmatizacije pa čak i velike mržnje, ne zato što su slabe već zato što su jake i one su prosto, da pomenem samo one koje nisu među živima i prema kojima imam najdublje poštovanje i divljenje za hrabrost, doslednost i ogromnu strast u borbi, Biljana Kovačević Vučo, Biljana Jovanović, Vera Marković, Neda Božinović, Jelena Šantić i manje poznate aktivistkinje iz manjih gradova, Nevena Kostić,Gordana Stojiljković, sve od reda hrabre žene koje su bile demonizovane ne samo zato što su žene već zbog toga što su zastupale određene vrednosti i principe i što su ustale protiv ‘svojih’.“

U Hrvatskoj je 1992. u sklopu Antiratne kampanje pokrenut Centar za žrtve rata koji je pružao direktnu podršku izbjeglim i prognanim ženama, stavljajući žensku solidarnost, problematiziranje militarizma i patrijarhat u prvi plan, opirući se nacionalističkom diskursu o ženama ratnim junakinjama nacija. Feministički krug oko CŽŽR i ARK-a djelovao je kao rasadnik niza organizacija uključujući i B.a B.e. – budi aktivna, budi emancipiran/a (1994.), Centar za ženske studije (1995.) i CESI - Centar za edukaciju, savjetovanje i istraživanja (1997.).

U Bosni i Hercegovini, u teškim ratnim uvjetima pokrenuta je 1993. MEDICA u Zenici kao utočište za žene žrtve ratnog seksualnog nasilja, dok u Banja Luci od ljeta 1996. djeluju Udružene žene Banja Luka, a u Sarajevu Žene ženama (1997.).

U Crnoj Gori, feministkinje udruge ANIMA iz Kotora, osnovane 1996. godine, prve javno progovaraju o ratnim zločinima. “Kada su ratni zločini počinjeni od crnogorske strane dovedeni pred sudove, a optužnice oborene, pokazalo se koliko je debeo zid šutnje koji ih okružuje. Žene su zaista bile prve koje su ga načinjale, zbog čega je bilo tako lako dobiti etiketu izdajnice i špijunke.“, istakla je Ervina Dabižinović, kotorska feministkinja na panel raspravi konferencije „U potrazi za građankom“.

Na izložbi „Otpor, pokret, promjena“ ženski mirovni aktivizam prikazan je u sklopu kronološkog panoa djelovanja ženskih inicijativa i organizacija od kasnih 1980-ih do danas.

Ženska pobuna protiv rata, ženska podrška miru: 1990-te”

Ženska pobuna protiv rata, ženska podrška miru: 1990-te”

U sklopu aktivističke čitaonice, izložen je i niz mirovnih feminističkih publikacija među kojima poseban povijesni značaj ima dvojezični zbornik „Žene i politika mira: prilozi ženskoj kulturi otpora/Women and the Politics of Peace: Contributions to a Women’s Culture of Resistance“ Centra za ženske studije iz 1997., nastao povodom Međunarodnog ženskog foruma, održanog u organizaciji Centra za ženske studije u Zagrebu 1996. gdje su feministkinje, teoretičarke i mirovne aktivistkinje iz cijele regije i svjetskih žarišta sukoba pokušale su artikulirati politiku mira iz različitih povijesnih i ženskih perspektiva.

Dragocjen izvor sjećanja na feministički mirovni aktivizam je projekt „Žene obnavljaju sjećanja:rodna dimenzija memorije“ Centra za žene žrtve rata čiji dvojezični web portal www.women-war-memory.org/ donosi bogatu građu iz povijesti ženskog organiziranja tijekom ratnih 1990-ih, objedinjenu i u dva izdanja istoimenog zbornika.

Kao poticaj na upoznavanje s ovim vrelom sjećanja na feministički mirovni aktivizam, pročitajte danas javni razgovor s Vesnom Kesić i Lepom Mlađenović iz ožujka 1993. godine, u Torontu u sklopu mirovne turneje „Mother Courage II“ u organizaciji američke feminističke grupe MADRE koja je okupila feministkinje iz globalnih zona rata i nasilja - bivše Jugoslavije, Centralne Amerike, Jugoistočne Azije, Kariba, Bliskog istoka i Afrike, ujedinjene u osudi silovanja kao univerzalnog zločina protiv žena i zahtjevu za sankcioniranjem silovanja kao ratnog zločina od strane UN-a te nacionalnih pravosuđa.

Vesna Kesić i Lepa Mlađenović, 13. 4. 2017., Studentski centar Zagreb, kao panelistice u raspravi “U potrazi za građankom/građaninom u predraću, ratu i poraću 1980-ih i 1990-ih”

Vesna Kesić i Lepa Mlađenović, 13. 4. 2017., Studentski centar Zagreb, kao panelistice u raspravi “U potrazi za građankom/građaninom u predraću, ratu i poraću 1980-ih i 1990-ih”