aktivistički spomenar

HR EN

Izložbeni postav o mirovnom aktivizmu

Izložba „Otpor , pokret, promjena“ prostorno započinje s dokumentacijsko-umjetničkim postavom o mirovnom aktivizmu mnogih, većinom neznanih građana i građanki koji su u različitim sredinama, često i bez znanja da se slični akcije događaju i drugdje izražavali svoje neslaganje sa neminovnošću nasilja i rata kao odgovora na političke sukobe u kontekstu raspada Jugoslavije početkom 1990-ih godina. To su činili spontanim i organiziranim akcijama solidarnosti sa žrtvama rata, apelima i prosvjedima te ustrajnim tkanjem međuljudskih odnosa preko ratnih granica. Cilj postava je emocionalno angažirati posjetitelje i prenijeti im dašak mirotvornih napora koji su u ta, ratna vremena, obilježena gubicima, boli i beznađem, mnogima djelovala potpuno nerealno, a drugima održavala nadu da je, bez obzira na sveprisutno nasilje, drugačiji stav i izbor moguć.

Postav nema za namjeru dati obuhvatan pregled mirovnih praksi, za što je punio korisnije konzultirati niz znanstvenih, stručnih i aktivističkih publikacija i arhiva na koje se postav i naslanja, već motivirati posjetitelje da sami krenu dublje istraživati naše mirotvorno nasljeđe koje je uvelike odredilo i vrijednosne postavke širokog spektra aktualnih aktivističkih praksi i njihovu trajnu spremnost na suradnju preko nacionalnih i državnih granica.

U tom smislu, ovaj je postav blizak načinu kako je Paul Stubbs, mirovni aktivist iz 1990-ih i istraživač na Ekonomskom institutu u Zagrebu koji od 1993. djeluje u Hrvatskoj, opisao svoj pristup istraživanju izgradnje mira u post-jugoslavenskim prostorima:

„Pokušati opisati i analizirati izgradnju mira na post-jugoslavenskim prostorima od 1991. godine do danas je gotovo kao pokušati prikazati raznovrsan i dinamičan krajolik u seriji crno-bijelih fotografija. Neke će bitne značajke, pa čak i ljepota, možda biti uhva- ćene, no vrlo vjerojatno na račun bogatstva, kompleksnosti i svakako širokog spektra boja. Takve fotografije ne mogu biti ništa više do selektivne memorije koja govori možda jednako o fotografu kao i o samom krajoliku. Postoji rizik da se ignorira i smatra nebitnim ono što drugi mogu vidjeti i razumjeti kao ono ključno. Fotografije se čak preferiraju u odnosu na tekst, budući da su one podložnije višestrukim doživljajima i interpretacijama. Pisani tekstovi, iako nikada konačni, naglašavaju određene detalje, predstavljajući navodno koherentni i prilično linearni argument koji, iako vjerojatan i koristan, uvijek je djelomičan i nedovršen. Prebrz prijelaz od cijenjenog velebnog opisa ka znanstveno-socijalnoj analizi rijetko može prikazati izdržljivost ljudskog duha koji igra tako važnu ulogu u grassroot civilnim mobilizacijama u vremenima sukoba. Uključivanje takvih organiziranja u odnosu na širu globalnu rezonancu riskira gubitak njihove inspirativne kvalitete u korist prilično suhoparne i pretjerano formalizirane kodifikacije i translacije u obliku ‘naučenih lekcija’ za druge konflikte i post-konfliktne kontekste.“

Paul Stubbs, 2010. „Grassroots izgradnja mira u postJugoslavenskom prostoru: putanje, granice i lekcije“, u: Božičević, Goran (ur.).
U dosluhu i neposluhu Pozitivni primjeri izgradnje mira u Hrvatskoj u 90-ima i kasnije, 18.

fotografija: Goranka Matić
fotografija: Goranka Matić
fotografija: Goranka Matić
fotografija: Goranka Matić
5_Crni-flor-2.jpg
6_Crni-flor-4.jpg
fotografija: C Schweitzer
fotografija: C Schweitzer
fotografija: C Schweitzer