aktivistički spomenar

HR EN

Siluete građanske hrabrosti

“Da li ti imaš pravo da šutiš pred zlom, da li imaš pravo da ne svjedočiš,
da li imaš pravo da umjesto tebe govori tvoj strah?”

Esad Kočan, „Iza prašine“ 2017.

Središnji je izložbeni prostor predvorja Kina SC organiziran je u maniri ulice, kao centralnog mjesta građanskog aktivizma a dinamiziran je kartonskim siluetama ljudskih tijela - aktivističkim artefaktima s akcija povodom Međunarodnog dana protiv nasilja nad ženama udruge B.a.B.e. i akcija za podršku pravima osoba s invaliditetom Helsinškog parlamenta građana iz Banja Luke.

Siluete su u ovom novom kontekstu dobile novu funkciju prenositelja sjećanja i pronositelja poštovanja za pojedince/ke, građanske inicijative i prosvjedne akcije koje su iskazale građansku hrabrost otvorenim javnim otporom institucionalnim praksama represije, nasilja i potiranja Drugog, pa i po cijenu vlastite pogibelji, kako tijekom ratnih vremena, tako usprkos autokratskim režimima te danas, kada Europa svije granice zatvara izbjeglicama.

Fragmenti sjećanja na građansku hrabrost predstavljeni na izložbi „Otpor, pokret, promjena“

Jadranka Reihl-Kir

„Boli me što toliki ljudi znaju što se dogodilo, a ne govore ili čak lažno svjedoče na sudu. No dok sam živa, prozivat ću odgovorne sve dok ne budu kažnjeni“.

Jadranka Reihl-Kir, Tportal, 2014.

FOTKA KNJIGE „Ko je tebi Reihl-KIR“

Bijele trake

Krizni štab nasilno instalirane vlasti tadašnje općine Prijedor 31. maja 1992. naredio je nesrpskom stanovništvu obilježavanje kuća bijelim platnom i označavanje bijelom trakom oko rukava. To je bio početak kampanje istrebljenja u kojoj su provođene masovne egzekucije, silovanja, različite vrste tortura, otvarani koncentracijski logori (Omarska, Trnopolje i Keraterm). Povodom Dana bijelih traka, u znak sjećanja na 3176 ubijenih Prijedorčana, u Bosni i Hercegovini, regiji i svijetu organiziraju se javna okupljanja i akcije.

Akcija “Nevidljivi/e”

Uglavnoj šetačkoj ulici u Banjaluci 3. prosinca 2014., u akciji Helsinškog parlamenta građana Banja Luka postavljene su crne siluete osoba s invaliditetom. Akcija je imala za cilj skretanje pažnje na svakodnevne probleme nepristupačnosto javnih, zdravstvenih, obrazovnih i kulturnih institucija, neprilagođeni programi na/u medijima za gluhe i slijepe osobe, neusklađenost zakona na svim nivoima sa UN Konvencijom o pravima osoba sa invaliditetom.

Srpski dezerter

S ratišta se vratilo oko 40 tisuća mobiliziranih dok je između 100 i 200 tisuća muškaraca izbjegavalo mobilizaciju.

Janja Beč

Nataša Kandić

Prisilno mobilizirani rezervist Vladimir Živković u rujnu 1991. u znak otpora ratu dovezao je tenk do Savezne skupštine u Beogradu.

U listopadu 2010. godine ispred Narodne skupštine Žene u crnom, Art klinika i Škart organizirali su akciju “Vraćamo vam tenk!” - razglednice s fotografijom Živkovićevog tenka poslane su članovima parlamenta postavljajući pitanja o posljedicama ratova 90-ih. Inspirirana Živkovićevom gestom, u studenom 2010. u Inex galeriji u Beogradu otvorena je izložba “U čast dezertera” uz sudjelovanje Dah teatra, Nikole Džafe, Grupe Magnet, Srđana Veljovića i Žena u crnom.

Tomislav Buzov

„Supruga Koviljka i sin Darko nikad nisu pokopali Tomu. Od devetnaest žrtava otmice u Štrpcima, identificirane su i sahranjene samo tri, pronađene kasnije u jezeru Perućac. Sve ostale, međutim, u komemoracijama u Prijepolju imaju svoju množinu, kao što svoju množinu na demonstracijama u Višegradu imaju i ubojice, i kao što je svoju množinu u vlaku 671 imalo tisuću putnika zagledanih u vlastite blatnjave cipele.

Samo Tomo Buzov nema množine i nikoga se ne tiče. Iako je bio žrtva, nema za njega molitve i ruže na spomenu ubijenima: što se njih tiče, nije bio statistički Bošnjak. Iako nije bio statistički Bošnjak, iako je bio oficir JNA na putu u posjeti sinu u istoj toj vojsci, ne pamte ga ni njegova posljednja domovina, ni njegova nekadašnja vojska: što se njih tiče, bio je statistički Hrvat. Iako je bio statistički Hrvat, Kaštelanin, ne pamte ga ni Hrvatska ni Kaštel Novi: što se njih tiče, bio je izdajnik.

Pamti ga, eto, samo poneki od tisuću suputnika iz vlaka 671 na liniji Beograd-Bar, svjedoka koji su se na sudu sjetili čovjeka što nije mogao šutjeti. A nema statistički tijesnije manjine, nema veće jednine i strašnije samoće od one u kojoj se ne može šutjeti. Malo je takvih, statistički je jedan na hiljadu. Poput zaboravljenog Kaštelanina Tome Buzova, čovjeka koji nije mogao šutjeti. Jednog od hiljadu“.

Boris Dežulović za Slobodnu Dalmaciju, 2014.

Srđan Aleksić

„Tko je Srđan Aleksić? Onima koji ne znaju, a takvih je nažalost mnogo, neće ništa značiti ako kažem da je juniorski plivački rekorder i amaterski glumac iz Trebinja bio možda i najveći Srbin našeg zlog vremena. Krvave 1993., ovaj se mladić usred Vučurevićevog Istrijebinja sam suprotstavio četvorici srpskih vojnika, koji su napali njegovog prijatelja, muslimana Alena Glavovića. Naočigled prolaznika i policajaca vojnici su Srđana na smrt umlatili kundacima pušaka.“

Boris Dežulović, B92, 2008.

Putujući ženski karavan: Tvoje je pravo da kažeš NE, 2012.

Centar za romske inicijative (CRI) je prva ženska, romska i egipćanska nevladina organizacija u Crnoj Gori, osnovana 2004. godine. U suradnji sa Ženskom REA mrežom “PRVA”, po prvi put u Crnoj Gori pokreću osjetljivu temu prisilnih i ugovorenih brakova u romskoj i egipćanskoj zajednici.

Protiv nasilja nad ženama

Globalnu kampanju 16 dana aktivizma protiv nasilja nad ženama obilježava 1700 organizacija u više od sto zemalja svijeta. Kampanja počinje 25. studenog, na Međunarodni dan borbe protiv nasilja nad ženama i završava 10. prosinca, Međunarodnim danom ljudskih prava.

(Hrvatska i Makedonija, iako su je potpisale, jedine u regiji nisu ratificirale Konvenciju Vijeća Europe o spriječavanju i borbi protiv nasilja nad ženama i nasilja u obitelji, takozvanu Istanbulsku konvenciju.)

Povodom Međunarodnog dana borbe protiv nasilja nad ženama 2016, udruga B.a.B.e. izložila je siluete 18 žena ubijenih tijekom 18 mjeseci. Najmlađa žrtva obiteljskog nasilja imala je tek 4 godine, a najstarija 79 godina. Ubili su ih njihovi partneri, očevi, bivši supruzi.

Radio 101

Zbog kritika tadašnje vlasti, Odlukom Vijeća za telekomunikacije 20. studenog 1996. Radiju 101 oduzeta je koncesija za emitiranje. Građani su se organizirali, redakcijski telefoni nisu prestali zvoniti, slani su telefaksi i telegrami podrške, na Cvjetnom trgu počeli su se okupljati građani, a narednog dana na Trgu bana Josipa Jelačića okupilo se više od stotinu tisuća ljudi, što se smatra najvećim antivladinim prosvjedom ikada u Hrvatskoj. Koncesija je Stojedinici vraćena početkom 1997. godine.

Pogledajte dokumentirani film Vinka Brešana „Dan nezavisnosti“ iz 2007. o borbi za spas Stojedinice - simbolu građanske borbe za medijske slobode sumračnih 1990-ih.

Dvadeseta obljetnica prosvjeda za spas Radija 101 održana je u 24. studenoga 2017. u Muzeju suvremene umjetnosti u Zagrebu održana je izložba fotografija Ratka Mavara, Janka Belaja, Waltera Sirotića i Damila Kalogjere, četvorice renomiranih fotografa koji su svojim kamerama zabilježili te povijesne trenutke. U sklopu proslave, uz izložbu i projekciju brešanovog filma, podržan je koncert nastupili su stari prijatelji Stojedinice - Zadruga, Edo Maajka, Max Jurčić i Boris Leiner, Tribute to Dino Dvornik i Psihomodo pop.

U prigodnom razgovoru za N1 televiziju aktualni predsjednik Hrvatskog novinarskog društva Saša Leković istaknuo kako pritisci na medije danas nisu nimalo manji nego što su bili 90-ih godina: "Obilježavanjem 20 godina od protesta Radio 101 bitno je podsjetiti kako pritisci na novinare nisu ništa manji nego 90-ih. Okolnosti su se promijenile, ali pritisci nisu. Važno je ukazati na solidarnost među novinarima, ali potaknuti građane da se solidariziraju". "Ljudi su došli jer su to osjećali kao javno dobro, kao dio sebe", dodala je Vrabec Mojzeš.

Fotografija prosvjeda za spas Stojedinice, Zagreb, 21. 11. 1996., autor Janko Belaj

Izbjeglice

Izbor tekstova objavljenih na portalu Kulturpunkt.hr od veljače 2015. do prosinca 2016.

Gotovo 8 000 migranata umrlo je tokom 2014. godine. Od toga je više od 3 500 ljudi svoje živote izgubilo na Sredozemlju.

Broj imigranata koji ulaze u Europsku uniju kontinuirano raste, no prakse država članica neadekvatne su za rješavanje ovog bitnog humanitarnog pitanja.

Mađarska gradi zid, u Njemačkoj neonacisti pale skloništa, Slovačka prihvaća samo izbjeglice kršćane, a Hrvatska, Slovenija i Crna Gora - čekaju.

Nakon summita o izbjegličkoj krizi jasno je da je EU usvojila kratkovidnu i restriktivnu strategiju obrane i zaštite vanjskih granica koje su dovoljno daleko od srca Europe.

Osmim Maršem solidarnosti, u organizaciji MAZ-a i Inicijative Dobrodošli!, izraženo je neslaganje s podizanjem zidova i restriktivnim politikama EU prema izbjeglicama.

Tranzitne zemlje na izbjegličkoj ruti počele su provoditi "usporavanje vala" dijeljenjem ljudi prema "sigurnosti teritorija", a Europa je administrativno ušla u rat.

Traženje azila je temeljno ljudsko pravo koje ne smije biti uskraćeno, a sve snažnija eksternalizacija sustava azila dok gotovo 60 milijuna ljudi traži siguran dom nije adekvatna taktika.

"S obzirom na smanjeni intenzitet po pitanju interesa medija u odnosu na početne mjesece migracijske krize u Republici Hrvatskoj", MUP više ne objavljuje informacije o prihvatu migranata.

Dok Vlada mijenja zakone radi "otklanjanja moguće ugroze suvereniteta", vlade uzduž balkanskog koridora ne ustežu se od primjene nezakonitih mjera kako bi spriječili ljude od putovanja.

Dječja knjižnica u koferu stigla je u kamp u Slavonskom Brodu kako bi djeci koja se tamo nalaze, kao i njihovim roditeljima, barem malo uveselila teške izbjegličke dane.

U trenucima zatvaranja granica i sve brutalnijih kršenja ljudskih prava izbjeglica, građani poručuju Europskoj uniji da se treba sramiti svojih nehumanih odluka.

Zbog izgradnje projekta Beograd na vodi, gradske vlasti pod okriljem noći ruše objekte u četvrti Savamala, a tijekom dana jedino sklonište za izbjeglice.

Školska godina službeno je započela. Suprotno najavama, od petnaestak djece u Prihvatilištu za tražitelje azila u Zagrebu u novu je školsku godinu upisano tek dvoje.

Velika Britanija najavila je gradnju četiri metra visokog zida u Calaisu i time postavila još jednu ciglu u fortifikacijskom zidu koji danas, više nego ikad prije, razdvaja svijet.

Nakon uspješno lansiranog gastronomskog projekta, kulinarsko-jezični kolektiv Okus doma počinje i s tečajevima arapskog jezika.

U Švedskoj je do sada nestalo gotovo dvije tisuće maloljetnih izbjeglica bez pratnje, a u cijeloj Europi više od deset tisuća registrirane djece izgubljen je svaki trag.

Debata o integracijskim politikama Europske unije zapravo je debata o društvenim vrijednostima te posljedicama kapitalizma koji je izgradio društvo visoko individualiziranih pojedinaca.

Fotografija transparenta „Izbjeglice dobrodošli“ s izložbe „Otpor, pokret, promjena“, Zagreb, travanj 2017. Transparent je korišten na nizu akcija solidarnosti s izbjeglicama te protiv zatvaranja granica EU na Balkanskoj ruti u sklopu Inicijative Dobrodošli koja okuplja preko 70 organizacija, a koordinira je Centra za mirovne studije iz Zagreba.